Uvod

U ovom pregledu bit će prikazan dio brojnih konstruktorskih djela članova Zavoda što su ih ostvarili u organizacijskim jedinicama fakulteta ili u okviru drugih organizacija u kojima su radili, odnosno s kojima su surađivali kao vanjski suradnici. Pod organizacijskim jedinicama fakulteta razumijevaju se sve one jedinice (zavodi, katedre i laboratoriji) rad kojih započinje Zavodom za ispitivanje gradiva.

Sadržaj rada koji je predmet ovog razmatranja odvijao se u razdoblju nakon osnivanja Zavoda za ispitivanje gradiva uglavnom u Zavodu za statiku, beton i visokogradnje (predstojnik prof. O. Werner), Zavodu za mehaniku i ispitivanje materijala i konstrukcija (predstojnik prof. V. Andrejev, a potom prof. Z. Kostrenčić), Zavodu za tehničku mehaniku (u okviru GI-a FGZ Zagreb) te, nakon ponovnog osamostaljenja fakulteta, u Odjelu i, potom, Zavodu za tehničku mehaniku.

Konstruktorska djelatnost pripadnika Zavoda obuhvaćala je:

• izradu konstruktorskih rješenja, provedbu statičkih i dinamičkih proračuna te izradu nacrta armature i drugih konstrukcijskih detalja,

• stručna mišljenja i ocjene o konstruktorskim rješenjima ili o mogućim konstruktorskim rješenjima; revizije projekata sa stajališta stabilnosti i sigurnosti konstrukcije,

• izradu projekata i stručnih mišljenja o nadogradnjama i rekonstrukcijama postojećih građevina,

• stručna mišljenja i izradu projekata o popravljanju konstrukcija kod kojih su postojale konstrukcijske pogreške pri projektiranju ili su se naknadnim intervencijama uradili zahvati koji su doveli u pitanje stabilnost građevine ili pojedinih njezinih dijelova,

• stručna mišljenja i izradu projekata sanacije u potresu ili u ratu oštećenih građevina.

U prikazu će biti opisana ona rješenja koja su u vrijeme kad su nastala bila na razini vrhunskih konstruktorskih ostvarenja. Takvih ostvarenja ima izvanredno mnogo pa se može dogoditi da će neki od njih u ovom pregledu biti izostavljeni, zbog toga što je rješenje ponovljeno te je već opisano kod drugih građevina.

Građevine se s konstruktorskog stajališta mogu promatrati po skupinama koje se sastavljaju prema različitim kriterijima: prema vrsti gradiva, prema tipu konstrukcije, prema visinama građevine (visokogradnje, niskogradnje), prema temeljnim obilježjima konstruktorskih rješenja, prema namjeni... Za ovaj prikaz činilo nam se najprikladnijim podijeliti građevine prema namjeni:

• gospodarske i industrijske građevine,

• stambene i poslovne građevine,

• građevine javne namjene i općeg značenja.

Gospodarske i industrijske građevine

Ovdje će se nabrojiti samo najvažnije građevine, po skupinama ili pojedinačno.

Tvornice cementa su najbrojnija skupina industrijskih građevina za koje su izrađivani konstruktorski projekti. Nabrojit će se tvornice cementa za koje su rađeni cjeloviti projekti. Za većinu njih su izrađeni projekti svih objekata koji pripadaju tvornici, za neke su izrađeni projekti koji pripadaju jednom proizvodnom traku, za neke su tvornice izrađeni projekti za više složenijih objekata, a samo iznimno su rađeni projekti za pojedine objekte. Pripadnici Zavoda projektirali su konstrukcije na ovim tvornicama cementa: Beoćin,Podsused, dalmatinske tvornice cementa (Prvoborac, Partizan, 10. kolovoz i Sv. Kajo), Našice, Reunione, Mauricius, Kenija, Brazil,Tanganjika, Venezuela, Kakanj, Lukavac, Popovac, Koromačno, Trbovlje, Nigerija...

Za sve te tvornice izrađeni su konstruktorski projekti brojnih objekata (preko dvije stotine). Većina tih objekata vrlo su teške i složene armiranobetonske i čelične konstrukcije. Pripadaju im posebice: višeetažni tornjevi izmjenjivača topline, temelji cementnih peći, mlinice sirovine, mlinice cementa, hale za sirovinu, hale za klinker, silosi za cement, silosi za sirovinu i mnogi drugi. Svaki od tih objekata pripada najsloženijim građevinama s konstruktorskog stajališta.

U velikom broju nabrojenih tvornica generalna konstruktorska rješenja zasnovao je prof. dr. Otto Werner. Pri rješavanju konstrukcija i izradi konstruktorskih projekata za pojedine objekte i skupine objekata odgovorni i samostalni projektanti bili su: V. Simović, M. Anđelić, J. Dvornik, Z. Modor, S. Sabljić, I. Cvetko, Z. Despot, I. Tomičić, H. Werner, D. Tepeš, J. Petak, Z. Žagar...

Hale D i E u tvornici Rade Končar u Zagrebu građevine su za koje je projekt konstrukcije izradio dr. Otto Werner. Obadvije građevine imaju izvanredno složenu konstrukciju i na njima je konstruktor pokazao svoje bogato znanje i inventivnost. Posebno je na hali E dano više originalnih konstruktorskih rješenja koja su bila vrhunski dometi u konstruktorskoj praksi onoga vremena (1950. godine), a ni do danas nisu nadmašeni. Na toj hali je za, krovnu konstrukciju primijenjena Wernerova ljuska o kojoj će posebno biti riječi. Istaknut ćemo dva konstruktorska detalja ove građevine: rješenje otvora za ulaz u halu i konstrukciju skele za izvedbu krova.

Kod vrlo teške konstrukcije s dvije etaže kranova nosivosti 20 do 60 tona konstruktor je na briljantan način riješio vrlo složenu zadaću vezanu uz otvore za ulaz.

U fazi projektiranja krovne konstrukcije dano je idejno rješenje skele za montažu krova. Zamišljeno je, a i ostvareno, da se skela postavi na mosni kran. Skela je projektirana kao most koji je na rasponu od 20 m nosio vlastitu težinu i gornji dio skele, dok su za nošenje krovne konstrukcije postavljena dva jarma u sredini. Sustav je radio tako da su kod rasterećenja most i jarmovi bili međusobno odvojeni pa su se mogli pokretati neovisno jedan od drugoga.

Sedamdesetih je godina dr. O. Werner izradio i projekt sanacije kranskih staza u tim halama na temelju ispitivanja koja je proveo V. Šimić.

Wernerova ljuska je konstrukcija nastala za primjenu poglavito u industriji, a proizašla je iz teorijske analize djelovanja cilindričnih ljusaka, posebice kratkih cilindričnih ljusaka kojima i pripada ova konstrukcija. Podrobno je razrađen konstrukcijski sustav s detaljima montaže i načinom izvedbe. Konstrukcija je polumontažna. Da bi se potvrdili rezultati teorijske analize izvedena su dva pokusna objekta. Za prvi je pokusni objekt postavljen uvjet da mora ostati kao dio buduće ljevaonice, što je značilo da se pri pokusnom opterećenju moralo voditi računa da oštećenja ne dovedu u pitanje dalju uporabu konstrukcije. Drugi pokusni objekt opterećivan je do sloma. Izabran je oblik u kojem nastaju nepovoljni statički uvjeti, a osim toga dobiveni su neposredni podaci za primjenu ove konstrukcije kod Sched krovova. Wernerova ljuska je vrlo često izvođena konstrukcija u industrijskim objektima u zemlji i inozemstvu, najviše u cementnoj industriji.

Od konstrukcija koje je riješio prof. O. Werner spomenimo i njegov posljednji rad -- vrlo impresivnu kupolu hale sirovine u tvornici cementa Andino u Venezueli. 

Izrađeni su konstruktorski projekti nekoliko vinarija od kojih spominjemo vinarije u Grudi u Konavlima i u Metkoviću (V. Simović) te u Visu, Splitu, Vršcu i Zagrebu (I. Cvetko).

Projekt konstrukcije mlina za žito u Vinkovcima izradili su V. Simović i Z. Žagar.

Tvornica traktora u Kumasiju, Gana, ima više objekata. Nositelj generalnog rješenja konstrukcije bio je V. Simović, a odgovorni projektanti konstrukcija pojedinih objekata bili su V. Simović i J. Dvornik.

Na objektima tvornice elektrolize Lozovac (kod Šibenika) prvi put su primijenjeni prednapeti nosači za krovne konstrukcije (projektant-konstruktor I. Cvetko). 

Izrađen je konstruktorski projekt vrlo složene konstrukcije objekta kaustifikacije Tvornice celuloze i papira u Ivangradu (V. Simović). Konstrukcija je kombinirana armiranobetonska i čelična.

Hangar VTRZ Zmaj u Velikoj Gorici. Izrađen je glavni projekt sanacije čelične konstrukcije hangara. Projektant je V. Šimić. Konstrukcija je trozglobni rešetkasti luk sa zategom, raspona 50 m. Nakon provedenog ispitivanja konstrukcije i utvrđivanja kakvoće materijala pokazalo se da konstrukcija ne može ispunjavati uvjete eksploatacije te da je potrebno izvršiti njezinu sanaciju. Sanacija je izvršena tako da je dodana još jedna zatega čiji je položaj uvjetovan uporabom objekta. Time je sustav pretvoren u statički neodređen, a veličina sile u dodanoj zatezi određena je tako da bude u potpunosti iskorištena postojeća rezerva sustava. Potom se prešlo na lokalno ojačanje pojedinih elemenata konstrukcije i to tako da one ne sudjeluju u preuzimanju stalnog opterećenja (opterećenje pri montaži zatege), nego preuzimaju samo opterećenje koje se može pojaviti nakon montaže.

Kranska staza u brodogradilišta Šplit". Izrađen je projekt sanacije nosača armiranobetonske kranske staze zanimljivim konstrukcijskim zahvatima. Sanacija je izvršena uvođenjem lokalnih prednaprezanja u pojedine dijelove konstrukcije. Projektant V. Šimić.

Projekt stabilizacije tvorničke hale u Lendavi (V. Simović, konzultant O. Werner) rađen je zbog toga što u nosivom sustavu VEMONT iz Velenja (Slovenija) nije na pravi način bilo riješeno preuzimanje horizontalnih sila u uzdužnom smjeru hale. Konstruktorskim rješenjem koje je izrađeno za tu halu ispravljen je jedan nedostatak u tipskoj konstrukciji tako da je to rješenje imalo sustavni karakter pa je nakon toga primjenjivano pri gradnji drugih objekata.

Konstruktorsko rješenje kompleksa objekata kemijske i prehrambene industrije u Moskvi izradio je V. Simović. Kompleks obuhvaća sedam građevina različitih tipova (tvorničke hale, proizvodno-poslovni višeetažni objekti, tornjevi). Objekti imaju armiranobetonske i čelične konstrukcije, a kod nekih je miješana konstrukcija s donjim armiranobetonskim dijelovima i čeličnim krovovima.

U konstruktorskoj praksi članova Zavoda bio je više tvorničkih dimnjaka. Ovdje će se spomenuti samo neki.

Za dva dvjestometarska dimnjaka u Zagrebu, TE-TO i EL-TO, J. Dvornik je izradio složene dinamičke proračune.

Kotlovnica s dimnjakom termoelektrane Rijeka-Urinj građevina je iznimno složene konstrukcije za koju je izrađen konstruktorski projekt u Zavodu. Neobičan oblik te građevine kod koje je dimnjak smješten iznad kotlovnice diktiran je tehnološkim i ekološkim razlozima. Donji dio konstrukcije je vrlo teška armiranobetonska okvirna prostorna konstrukcija visine 175 m, tako da visina cijele građevine iznosi 250 m. Osim činjenice da se radi o nesvakidašnjoj i vrlo složenoj konstrukciji značajka, je te građevine u tome što je u njezinu proračunu primijenjen jedan od prvih prostornih modela metode konačnih elemenata uz obuhvaćanje cijele građevine. Odgovorni projektant je bio J. Dvornik koji je zajedno s  N. Bićanićem proveo sve numeričke analize.

Dimnjak TE Plomin visine 345 m projektiran je također u Zavodu. Konstruktorska rješenja i sve proračune proveo je N. Bićanić.

Zanimljiva je konstruktorska studija koja je obuhvaćala provjeru stabiliteta montažnih faza kontejnmenta Nuklearne elektrane Krško (J. Dvornik).

Konstruktorske projekte objekata dviju vitlana u tvornici "Rade Končar" u Zagrebu izradili su M. Andelić i Z. Despot.

Kupola skladišta sirovine tvornice cementa Trbovlje natkriva skladište sirovine, promjera je 100,0 m, a visine 24,0 m. Kupola leži na kružnoj armiranobetonskoj polumontažnoj konstrukciji visine 8,0 m preko koje se prenose vertikalne i horizontalne sile od kupole. Na vrhu kupole je otvor kroz koji se transporterom utovaruje sirovina. Uređaj transportera oslanja se na vrh kupole, a od njega se pojavljuje dodatna sila na kupoli od 300 kN. Konstrukcija kupole je armiranobetonska polumontažna s čeličnim dijagonalama koje torzijski ukrućuju konstrukciju. Projekt je natječajni rad za koji je M. Anđelić rad dobio prvu nagradu na jugoslavenskom natječaju 1985.

Zaštitni spremnik za amonijak u Kutini. Spremnik je cilindar promjera 54,0 m, visine 21,0 m i najveći je objekt te vrste u našoj zemlji. Konstrukcija je armiranobetonska, prednapeta. Spremnik leži na 32 elastomerna ležaja. Projektant konstrukcije bio je M. Srkoč, a konzultanti O. Werner, B. Sunara, J. Dvornik. Proračun elastomernih ležajeva izradio je Ž. Šimunić.

Izrađen je veći broj konstruktorskih projekata spremnika za vodu. Ovdje se spominju samo najveći sa složenijom konstrukcijom: Oporovec, Gradole, Pula (J. Dvornik), Zmajevac u Zenici, Cer u Prnjavoru (Z. Despot).

Valja spomenuti dinamičke proračune temelja za razne industrijske pogone kojih je u Zavodu izrađen veliki broj. Ovdje se spominju samo najvažniji:

• temelji turboagregata za tvornice papira u Ivangradu i Zagrebu (V. Andrejev),
• temelji staze blooming valjaonice Bela u Željezari

Jesenice (radilo se o više dinamički opterećenih temelja za koje je trebalo riješiti konstruktivne detalje i provesti složene proračune; voditelj projekta bio je dr. K. Polz, a suradnici na projektu bili su: V. Korošec, I. Tomičić, Z. Žagar, M. Staneković i S. Hozjan),

• temelji turboagregata snage 5 MW -- dva u Kanadi i jedan u Indiji (V. Korošec),

• temelji turboagregata snage 24 MW za industriju celuloze u Banjoj Luci (V. Korošec),

• temelji turboagregata snage 45 MW -- po jedan u termotoplanama u Rijeci i Osijeku (V. Korošec),

• temelji turboagregata snage 210 MW za termoelektranu Plomin 2 (V. Korošec).

Stambene i poslovne građevine

Broj stambenih, stambeno-poslovnih i poslovnih građevina kojih su konstrukcije riješili i projekte izradili pripadnici Zavoda iznodi preko 500. Ovdje se spominju samo one s vrlo složenim konstrukcijama i/ili one na kojima su primijenjena originalna konstruktorska rješenja.

Pedagoški centar u Somoboru je skupina objekata za nastavu, stanovanje te sport i rekreaciju. Izrađeni su kompletni konstruktorski projekti (V. Simović). Kod visokih zgrada primijenjena su standardna konstruktorska rješenja dok su sportske i rekreacijske dvorane gimnastička i rukometno-košarkaška, imale velike raspone i složenu konstrukciju, kombiniranu armiranobetonsku i čeličnu.

Univerzitetski centar u Kumasiju u Gani čini skupina višeetažnih objekata koji su namijenjeni visokoškolskoj nastavi, istraživačkom radu, stanovanju, sportu i rekreaciji. Izrađeni su kompletni konstruktorski projekti (odgovorni projektant V. Simović).

Superblok Siget u Zagrebu je stambeno-poslovna zgrada koja je u konstruktorskom pogledu posebno zanimljiva zbog načina preuzimanja horizontalnih opterećenja kosim dodatnim konstrukcijskim ojačanjima na mjestima vertikalnih nosivih armiranobetonskih zidova. Zadaća je uspješno riješena na originalan konstruktorski način. Odgovorni projektant-konstruktor bio je V. Simović, a samostalni projektant-konstruktor koji je proveo i sve proračunske analize bio je H. Werner.

Nakon katastrofalnog potresa u Banjoj Luci rađeni su projekti konstruktorske sanacije za niz stambenih i poslovnih višekatnih objekata. Na većem broju takvih zgrada K. Herman je proveo konstruktorska istraživanja i izradio projekte konstruktorske sanacije. U radovima na projektiranju konstruktorske sanacije sudjelovali su još O. Werner, V. Simović i K. Polz.

Za stambeno naselje autoput - sjever 71 Zagrebu izrađeni su konstruktorski projekti za skupinu visokih stambenih objekata koji su imali armiranobetonsku konstrukciju s međukatnim monolitnim pločama te okvirima i zidovima. Horizontalna opterećenja (seizmičke sile) preuzimaju zidovi s otvorima za koje je proračun proveden metodom prof. Simovića. Specifičnost konstrukcija zidova s otvorima bili su posebni rubni uvjeti jer dvije nadtemeljne etaže zbog posebne namjene nisu slijedile geometriju gornjih etaža ni po rasporedu otvora, ni po dimenzijama vertikalnih nosivih dijelova, niti po visinama. Odgovorni projektanti konstrukcije bili su V. Simović i Z. Despot.

Za poslovno-stambenu zgradu banke u Kotoru, teško oštećenu u potresu 1979. god., izrađen je konstruktorski projekt sanacije.  Građevina je prije potresa imala dva dijela: prizemni, velike tlocrtne površine (šalterska hala i drugi sadržaji) i višeetažni poslovno-stambeni. Ta dva dijela nisu bila na pravi način dilatirana, što je i pridonijelo većim oštećenjima pri potresu. Na konstruktorski domišljat način riješeno je razdvajanje zgrade u dvije konstruktorski neovisne cjeline, a osobito je uspješno riješeno ubacivanje vertikalnih nosivih armiranobetonskih elemenata u višeetažnu zgradu bez narušavanja tlocrtne dispozicije i bez iseljavanja stanara. Autor konstruktorskog rješenja bio je V. Simović.

Za komercijalni centar EXPORT MOSKVA u Moskvi, višekatnu zgradu s 24 nadzemne i dvije podzemne etaže, izrađeno je studijsko konstruktorsko rješenje (V. Simović). Dva su glavna konstruktorska problema uspješno riješena: preuzimanje vertikalnih i horizontalnih opterećenja s tri središnje armiranobetonske jezgre i rješenje konstrukcije dvorane na najgornjoj etaži koja je tlocrtno zauzimala površinu čitavog objekta. Cijela je zgrada iznad prizemlja na konzolama koje su posebno predstavljale vrlo složenu konstruktivnu zadaću. 

Naselje Krnjevo, Rijeka. Izrađena je studija konstrukcijskih rješenja koja su zadovoljila arhitektonske i urbanističke zahtjeve (V. Simović). Radilo se o skupinama zgrada  različitih visina. Na temelju toga konstruktorskog rješenja izveden je veći broj zgrada u naselju Krnjevo u Rijeci. Od toga je jedan dio projektiran u Zavodu, a projektanti su, pored V. Simovića, bili još Z. Despot i M. Srkoč.

Sveučilišna bolnica u Novom Zagrebu. Izrađeni su konstruktorski dijelovi projekata za sve objekte ovoga velikoga kompleksa. Kompleks bolnice s oko 250 000 m2 bruto površine ima dva osnovna tipa objekata. U nizu zgrada bilo je potrebno riješiti mnogo složenih konstruktorskih zadaća, što je sve uspješno obavljeno uz ostvarenje mnogih originalnih konstruktorskih zamisli. Odgovorni projektanti konstrukcije bili su M. Andelić, Z. Despot i M. Crnogorac, a suradnici N. Bjelajac, V. Raduka, Lj. Kopričanec, J. Petak.

U Zavodu je izrađen još niz konstruktorskih projekata za bolničke zgrade i zdravstvene ustanove od kojih navodimo samo ove: kompleks bolnice u Kotoru (projektanti Z. Despot, M. Andelić i M. Crnogorac), kirurška klinika Vicentinum u Augsburgu (projektant Z. Despot).

Poslovni toranj Cibone. Izrađen je konstruktorski projekt za 25- etažnu zgradu kružnog tlocrta ukupne visine 92,0 m. (Rješenje konstrukcije M. Anđelić, voditelj proračuna M. Crnogorac, suradnici na proračunima Đ. Perić, R. Fejzo i Lj. Kopričanec). Toranj je složena armiranobetonska prostorna konstrukcija u monolitnoj izvedbi. Osnovni nosivi dijelovi su: dvije središnje jezgre za dizala, zidovi i dva polukružna fasadna okvira. Armiranobetonska ploča debljine 20 cm horizontalno povezuje fasadne okvire sa središnjim jezgrama i djeluje kao kruta horizontalna dijafragma. Rješenje konstrukcije i provedene proračunske analize vrhunska su konstruktorska ostvarenja,.

Zgrada INA-TRGOVINE u Zagrebu. Konstrukcija je zgrade armiranobetonska s međukatnim pločama i prostornim okvirima, temeljena na armiranobetonskoj ploči debljine 1,0 m. Tu treba istaknuti dva konstruktorski posebno značajna zahvata: privremene dilatacije i isključivanje stubišnih jezgri iz sudjelovanja u preuzimanju horizontalnih opterećenja. Primjenom privremenih dilatacija uspjelo je izbjegnuti trajno dilatiranje glavnog dijela konstrukcije zgrade prstenastog tlocrta duljine 70,0 m. Spretnim konstruktivnim rješenjem isključene su stubišne jezgre iz prenošenja horizontalnih sila ,jer se nisu mogle iskoristiti zbog malog vertikalnog opterećenja koji su preuzimale. Odgovorni projektanti idejnog rješenja i glavnog projekta konstrukcije bili su M. Srkoč i J. Dvornik. Suradnici na izradi glavnog projekta bili su: H. Duboković, M. Staneković, J. Krolo, M. Gospođić, Z. Despot, N. Bjelajac i T. Franić.

Središnji institut za tumore i slične bolesti u Zagrebu. Izrađeno je konstruktorsko rješenje sedmoetažnog objekta (konstruktorsko rješenje M. Anđelić; uz M. Anđelića projektant konstrukcije bio je i M. Crnogorac; proračunske analize proveli su M. Crnogorac, Z. Despot i S. Pičulin). Glavni problem u konstruktorskom projektiranju te zgrade bio je nepravilni tlocrt s bitnim poremećajima po visini. Unaprijed zadana arhitektonska rješenja koja su diktirana smještanjem i namjenom zgrade zahtijevala su posebno umijeće konstruktora i provođenje složenih proračuna.

U brutalnom napadu na Zagreb eksplozivom su jako oštećene zgrade na Zrinjevcu br. 14 i 15. Rješenje i projekt sanacije izradili su M. Andelić i M. Crnogorac. Vrlo složena konstruktorska zadaća obnove teško oštećenih zgrada uspješno je obavljena.

Računsko-dispečerski centar Elektroslavonije u Osijeku. Zgrada ima razvedenu četverokatnu armiranobetonsku konstrukciju uglavnom skeletnog tipa. Konstruktorska posebnost te zgrade su vrlo dugačke konzole koje su prelazile standardne dimenzije. Projektant-konstruktor zgrade bio je M. Staneković.

Stambeno-poslovna građevina s javnom garažom -- IMPORTANNE GALLERIA. Višekatna građevina sa četiri podzemne i devet nadzemnih etaža, armiranobetonska konstrukcija (projektanti konstrukcije V. Simović i Z. Despot).

Poslovne zgrade Euroherca u Zagrebu, Mostaru i Ljubuškom. Višeetažne građevine s armiranobetonskom konstrukcijom (projektant konstrukcije M. Anđelić).

Građevine javne namjene i općeg značenja

Ovoj skupini građevina, prema navedenoj podjeli, pripadaju: građevine i dvorane za javna okupljanja, zgrade za prihvat i otpremu putnika u zračnim lukama, autobusnim i željezničkim kolodvorima, izložbene hale, sportske i rekreacijske građevine. Ovdje će biti spomenute one građevine kod kojih su konstruktorska rješenja bila izvanstandardna.

Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Glavni projektant konstrukcije cijele građevine bio je E. Erlih, koji je proveo i proračun za čeličnu krovnu konstrukciju. Projektanti-konstruktori za armiranobetonsku konstrukciju bili su V. Simović i Z. Žagar. Proveden je kompletan proračun u ono vrijeme najsloženije armiranobetonske konstrukcije u Zagrebu, riješeni su svi vrlo složeni konstruktivni detalji i obavljen je projektantski nadzor.

Pristanišna zgrada aerodroma u Titogradu. Pri izradi projekta studije konstrukcije ove zgrade glavna konstruktorska zadaća bila je riješiti prostornu krovnu naboranu konstrukciju s posebnim zahtjevima arhitekta za oblikovanjem. To je iziskivalo rješavanje vrlo složenih rubnih uvjeta konstruktivno i proračunski (autor rješenja V. Simović).

Paviljon 12 na Zagrebačkom velesajmu. Zbog kratkog roka izvedbe ove hale trebalo je u cijelosti izmijeniti sekundarnu nosivu međukatnu konstrukciju koja je prema osnovnom projektu trebala biti prednapeta kao i glavna nosiva konstrukcija. Konstruktorskom spretnošću uspjelo je riješiti sekundarni nosivi sustav s elementima (gredama i pločama) od armiranog betona bez prednapinjanja, što je izvodaču građevinskih radova omogućilo da u ugovorenom roku završi radove. Projektant ovog rješenja bio je V. Simović, a konzultant 0. Werner.

Stadion Dinama u Maksimiru. Odgovorni projektant zapadne i istočne tribine maksimirskog stadiona bio je E. Erlih. On je riješio vrlo složenu konstrukciju i proveo proračun za zapadnu tribinu. Projektant-konstruktor za armiranobetonski dio istočne tribine bio je V. Simović koji je proveo proračun i riješio konstruktivne detalje. Na izradi izvedbenih nacrta istočne tribine surađivao je M. Staneković.

Sportski kompleks stadiona Zagreb u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. Izrađeno je studijsko konstruktorsko rješenje za stadionski kompleks Zagrebovog nogometnog igrališta. Idejni projekt je izrađen u projektnom birou građevinskog poduzeća Hidroelektra, a studiju rješenja konstrukcije izradio je V. Simović. Bilo je predviđeno da stadion bude natkriven, s armiranobetonskim tribinama na koje bi bili spojeni višeetažni armiranobetonski objekti poslovnih i pratećih sadržaja. Ispod stadiona bile su predviđene tri podzemne etaže poslovnih prostora i garaža. Projekt je, a osobito njegov konstruktorski dio, bio pozitivno ocijenjen, ali zbog urbanističkih i financijskih razloga nije došlo do realizacije.

Sportska dvorana Cibone u Zagrebu. U sklopu sportsko-poslovnoga kompleksa Cibone u Zagrebu sportska je dvorana s konstruktorskog stajališta najzanimljiviji objekt, a rješenje je vrhunski konstruktorski domet. Konstrukciju dvorane čine tri nosive cjeline: gledalište, igralište i krov.

Konstrukciju gledališta čini sustav ortogonalnih okvira (merdijalnih i radijalnih) s pločom gledališta, temeljen na roštiljnim trakama. Konstrukcija igrališta je koncipirana kao kombinacija greda na stupovima i gljivaste konstrukcije. Konstrukcija krova je rebrasta kupola sastavljena od šupljih rebrastih nosača raspona 62 do 72 m sa strelicom od 10 m.

Odgovorni projektant za konstrukciju bio je M. Andelić, koji je za kreaciju te građevine dobio više priznanja, medu ostalim i nagradu Europskog udruženja za čelične konstrukcije 1998. godine.

Veći dio proračuna gledališta i igrališta i prvu varijantu proračuna krovne konstrukcije obavio je J. Ožbolt, a proračun druge (izvedene) varijante krovne konstrukcije obavio je Želimir Francisković iz projektnog biroa Željezare Sisak, inače dugogodišnji suradnik Zavoda. Konzultant pri projektiranju konstrukcije bio je J. Dvornik.

Za hotelski kompleks u Dagomisu (ondašnji SSSR) provedeni su vrlo složeni proračuni dvaju objekata: dvadesetdevetkatnog s trokrakim tlocrtom i dvanaesterokatnog prstenastog tlocrta. Provedena je modifikacija podjele na podsustave s  pomoću koje je dobiven zamjenjujući štapni sustav, što je dovelo do bitnog smanjenog broja kinematičkih parametara. Ova složena modifikacija rađena je da bi se na onda dostupnom računalu mogao provesti seizmički proračun. Proračun je proveo H. Werner, a suradnici su mu bili I. Podhorsky, Z. Despot i M. Crnogorac.

Kompleks bazena na Poljudu u Splitu. Ubrzo nakon izvedbe građevine nastali su na njoj problemi uzrokovani pogreškama u konstruktorskoj koncepciji. Preveliki rasponi premošćivani su gredama premalih poprečnih presjeka, a horizontalne sile prednapetoga krova preuzimane su pomoću torzijskog otpora greda. Pri izradi projekta sanacije provedena su opsežna konstruktorska istraživanja koja su obuhvatila sve glavne nosive elemente konstrukcije. Rješenje je provedeno dodavanjem stupova i razupore kao nosivih elemenata kojima su eliminirani preveliki rasponi glavnih nosivih greda tribine i bitno smanjeni torzijski utjecaji na rubnim masivnim gredama. Nosač iznad bazena ojačan je vanjskim sustavom za prednapinjanje. Kabeli krova naknadno su natezani kako bi se u njih vratile sile koje su u međuvremenu bile smanjene. Provedene su vrlo složene numeričke analize. Svi sanacijski radovi su obavljeni i do danas  nisu se pojavili nepoželjni pomaci, a konstrukcija se u cijelosti dobro ponaša. Voditelj projekta sanacije bio je J. Dvornik, a suradnici su mu bili R. Fejzo i J. Ožbolt.

Gimnazija u Novom Zagrebu. Za složenu konstrukciju građevine s nosivim zidovima i okvirima te sportsku dvoranu s krovnom čeličnom konstrukcijom konstruktorski glavni i izvedbeni projekt izradio je M. Crnogorac.

Crkva Sv. Nikole Tavelića u Tučepima. Krovna konstrukcija je riješena kao nepravilna poliedarska složenica s vlačnim prstenom. Na prozorskim otvorima konstrukcija je zamijenjena čeličnim rešetkama. Projektanti konstrukcije su J. Dvornik i R. Fejzo.