FLYER

Približavanje Hrvatske Europskoj Uniji ubrzalo je i primjenu europske regulative u području projektiranja i građenja, a u okviru toga i proces jasnijeg definiranja općih principa u dijelu projektiranja i građenja u području zaštite od požara. Usklađivanje tehničke regulative iz svih područja, pa tako i područja zaštite od požara, obveza je koju je Hrvatska preuzela potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europske unije (29.listopada 2001.godine). Europski dokument Smjernice Vijeća Europe (Council Directive 89/106/EEC ) još je 1998. godine utvrdio odrednice o usklađivanju tehničkog i upravnog zakonodavstva država članica koje se odnosi na građevinske proizvode. Smjernica je propisala i šest bitnih zahtjeva za građevinu od kojih je zaštita od požara detaljno razrađena u najopsežnijem dokumentu (Temeljni dokument broj 2: - Zaštita od požara).

Djelovanje požara na građevinske objekte kao "novo" precizno definirano "opterećenje" izjednačeno je u europskoj zakonskoj i tehničkoj regulativi s ostalim, do sada uobičajenim opterećenjima građevine. Spomenuta činjenica posljedica je svakodnevnih ljudskih i materijalnih gubitaka koje izaziva ovo "opterećenje" na građevinu.

U razvijenijim europskim zemljama (primjerice Njemačka, Engleska) svake godine pogine u požaru od 700 do 800 ljudi, a materijalna šteta na objektima kreće se oko dvije milijarde Eura. Prema podacima Svjetskog statističkog centra u Ženevi, požari svake godine oštete svjetsko gospodarstvo za cca 1% bruto nacionalnog dohotka. Slično stanje je i u Hrvatskoj gdje svake godine pogine u požarima od 30 do 40 ljudi, a šteta na građevinskim objektima doseže vrijednost i do 40 – 50 milijuna Eura.

Požare je, dakako, vrlo teško spriječiti, pa jedino što preostaje je projektirati i graditi objekte na način koji omogućuje ostvarenje zahtjeva iz europske i hrvatske regulative. Članak broj 8. Zakona o gradnji koji je prenesen iz europske regulative propisuje da se objekt mora tako projektirati i graditi da se u slučaju požara:

• očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena,
• spriječi širenje vatre i dima unutar građevine,
• spriječi širenje vatre na susjedne građevine,
• osigura da stanari mogu neozlijeđeno napustiti građevinu, odnosno da se na drugi način omogući njihovo spašavanje,
• omogući sigurnost spasilačke ekipe.

Ovi zahtjevi mogu se, osim preko regulative kojom se propisuju elementi požarne zaštite objekata, rješavati i inženjerskim metodama što je regulirano točkom 2.3. Temeljnog europskog dokumenta iz područja zaštite od požara.

Te metode izučavaju se u okviru poslijediplomskog specijalističkog studija Požarno inženjerstvo na Sveučilištu u Zagrebu na Građevinskom fakultetu, a obuhvaćaju primjenu znanstvenih metoda pri definiranju zahtjeva i proračunu požarne sigurnosti objekata. To se, prije svega, odnosi na proračun širenja požara (vatre i dima), kako u pojedinoj prostoriji  tako i proračun širenja na druge prostorije i širenje požara izvan objekta na susjedne građevine.

U drugoj fazi to obuhvaća:

• proračun i procjenu djelovanja topline i dima na ljude i građevinu,
• izračun otpornosti na požar konstrukcijskih elemenata građevine,
• ocjenu i proračun ponašanja građevinskih materijala u smislu njihove zapaljivosti, širenja plamena, isijavanja topline, razvoja dima i toksičnih plinova,
• proračune evakuacijskih vremena i ocjenu ponašanja ljudi u požaru te, odabire odgovarajućih evakuacijskih modela,
• proračune i odabir aktivnih sustava za dojavu i gašenje požara (vatrodojava, sustavi za automatsko gašenje požara, sustavi za odvođenje dima i toplina) te,
• razvoj računalnih modela i metodologije analize rizika.

Osnovni cilj poslijediplomskog specijalističkog studija Požarno inženjerstvo je razvoj znanstvenih metoda kojim bi se došlo do objektivnije ocjene djelovanja požara na ljude i građevine u konkretnoj situaciji, a time i povećanja sigurnosti osoba i objekata. Pri tome je od bitnog značaja utvrđivanje granice tzv. prihvatljivog i realnog rizika i s tim u vezi ekonomičnost primijenjenih mjera. Ovo je posebno vidljivo kad se mjere zaštite od požara, propisane postojećom regulativom usporede s mjerama zaštite od požara koje su određene metodama požarnog inženjerstva. U pravilu je evidentna neselektivnost regulative  u kojoj su određene mjere propisane "po osjećaju" zakonodavca što nerijetko dovodi do pretjerivanja (posebno u dijelu vatrootpornosti konstrukcije) ili do međusobne neusklađenosti zahtjeva unutar istog propisa, a često i između propisa iz područja zaštite od požara u cjelini.

U tom smislu metode požarnog inženjerstva su konzistentne jer se baziraju na znanstvenim principima te nude najbolja sigurnosna rješenja koja su ujedno i ekonomski prihvatljiva za investitora.