Doktorski, magistarski i specijalistički radovi koje su izradili i/ili mentorirali djelatnici Katedre za metalne konstrukcije

Fuštar, Boris: PROCJENA ŽIVOTNOGA VIJEKA KOD UMORA ZAVARENIH ČELIČNIH KONSTRUKCIJSKIH DETALJA OBRAĐENIH METODOM MEHANIČKOGA UDARA VISOKOM FREKVENCIJOM, doktorska disertacija, mentor: doc. dr. sc. Ivan Lukačević, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2023.

Umor je progresivna i lokalizirana pojava postupnog oštećivanja materijala uslijed dugotrajnih ciklički promjenjivih naprezanja. U slučaju zavarenih čeličnih konstrukcija, oštećenja umorom nastaju unutar zavarenih detalja, koji predstavljaju geometrijske i materijalne diskontinuitete. Nagle promjene geometrije uzrokuju visoke koncentracije naprezanja, čime se skraćuje životni vijek zavarenih detalja izloženih djelovanju umora. Proces zavarivanja uzrokuje vlačna zaostala naprezanja u području zavara, koja mogu dodatno skratiti njihov životni vijek. Unatoč brojnim smjernicama i preporukama za projektiranje, zadovoljavajući životni vijek zavarenih detalja izloženih umoru nije uvijek moguće postići. Zbog toga su razvijene metode obrade zavara poput metode mehaničkoga udara visokom frekvencijom koja omogućuje produljenje njihovog životnog vijeka. To se postiže promjenom lokalne geometrije zavara, unošenjem tlačnih zaostalih naprezanja i povećanjem tvrdoće na mjestu obrade. U okviru ovoga istraživanja su razvijeni i kalibrirani deterministički i stohastički proračunski modeli koji omogućuju pouzdanu procjenu životnoga vijeka neobrađenih i obrađenih zavarenih detalja izloženih umoru. Laboratorijskim ispitivanjima i numeričkim analizama su određeni i analizirani parametri poboljšanja životnoga vijeka zavarenih detalja, a kalibracija modela je provedena na temelju laboratorijskih cikličkih ispitivanja.

Janjić, Mario: OPTIMALNI SUSTAV ZAŠTITE OD POŽARA ČELIČNE KONSTRUKCIJE SKLADIŠTA, specjalistički rad, mentor: prof. dr. sc. Davor Skejić, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2022.

Specijalističkim radom je provedena analiza uvjeta za izgradnju skladišnih prostora propisanih Hrvatskim Pravilnikom o zaštiti od požara u skladištima te je uspoređena s uvjetima danim u Američkom standardu NFPA 1. Ključne razlike se odnose na požarnu otpornost konstrukcije, obvezu ugradnje sustava za odvođenje dima i topline te sustava za dojavu požara. NFPA ne propisuje požarnu otpornost konstrukcije dok je Hrvatskim Pravilnikom za skladišta bez ugrađene sprinkler instalacije zahtijevana u trajanju od 30 minuta. Nosivu čeličnu konstrukciju analiziranog skladišta čini sedam portalnih okvira raspona 14, 30 m postavljenih na razmaku od 4, 90 m. Visina konstrukcije u strehi je cca 4, 90 m, dok je visina u sljemenu cca 5, 80 m. Stupovi i rasponska konstrukcija su izrađeni od čelika kvalitete S 355, dok je ostatak konstrukcije izrađen od čelika kvalitete S 235. Analizirano je skladištenje 5 različitih vrsta robe unutar istog čeličnog skladišta. Za svaku vrstu robe su izračunata požarna opterećenja, određena je brzina razvoja požara te je modelirana realna požarna krivulja temperatura-vrijeme. Provjera nosivosti prethodno dimenzioniranih čeličnih elemenata građevine na 'hladno stanje' provedena je u odnosu na ISO 834 krivulju standardnog požara i na realne požarne krivulje ovisno o predviđenom požarnom opterećenju, odnosno namjeni samog skladišta. Nosiva konstrukcija je u četiri od pet realnih požarnih scenarija zadovoljila uvjet nosivosti u trajanju od 30 minuta. Dijelovi konstrukcije su otkazali nosivost pri djelovanju standardnog požara, dok je u slučaju požara tekstilne robe otkazala čitava konstrukcija. Analizom požarnih scenarija utvrđeni su faktori koji najviše utječu na požarnu nosivost čelične konstrukcije bez potrebe za izvedbom dodatne zaštite. Za čeličnu konstrukciju koja u pojedinim požarnim scenarijima nije zadovoljila provjeru nosivosti predloženo je nekoliko vrsta zaštite konstrukcije. Od aktivnih mjera je predviđen sprinkler sustav, dok je kod pasivnih predviđena zaštita protupožarnim premazima, protupožarnim pločama i protupožarnim žbukama. Utvrđene su prednosti i nedostatci pojedinih vrsta zaštite, prikladnost za ugradnju u skladišne prostore te je provedena ekonomska analiza. Najjeftinija ali najmanje prikladna zaštita je protupožarnim žbukama, a kao optimalno rješenje je odabrana zaštita protupožarnim premazima.

Ivan Ćurković: PONAŠANJE POSMIČNIH STIJENA SA SPREGUTOM ISPUNOM PRI DJELOVANJU POTRESA, doktorska disertacija, mentor: izv. prof. dr. sc. Davor Skejić, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2017.

Uslijed postojećih saznanja vezanih uz zajedničko djelovanje čelika i betona, pored tradicionalnih načina izvedbe vertikalne stabilizacije, razvijaju se sustavi posmičnih stijena koji se sastoje od okvira i spregnute ispune. Takvi sustavi posjeduju bolja konstrukcijska svojstva uz istovremenu ekonomsku isplativost zbog manjih pojava oštećenja uslijed potresnog djelovanja. Zbog nedostatnog uvida u njihovo ponašanje smjernice za projektiranje su, ukoliko su uopće dane, izrazito ograničene ili su pak preuzete smjernice za sustave posmičnih stijena s čeličnom ispunom. Takav je slučaj i sa zahtjevima za krutost stupova na savijanje, koje je potrebno dimenzionirati za slučaj formiranja punog vlačnog polja. S obzirom da se kod sustava posmičnih stijena pretpostavlja mehanizam prijenosa opterećenja korištenjem posmične otpornosti ploče, postoji utemeljena sumnja da je takav uvjet odviše strog. U ovom radu je stoga provedeno eksperimentalno istraživanje kojim se ustanovilo stvarno ponašanje sustava posmičnih stijena s čeličnom i spregnutom ispunom u ovisnosti o različitim krutostima stupova na savijanje. Dobiveni rezultati poslužili su kao podloga za razvoj numeričkih modela. Korištenjem kalibriranih modela provedene su numeričke parametarske analize kojima je istražen utjecaj krutosti stupova na savijanje kao i kvalitete čeličnog materijala ploče ispune za različite konfiguracije, tj. omjere L/H. Na temelju dobivenih rezultata predloženo je smanjenje trenutno važećeg kriterija krutosti stupova na savijanje, pri čemu su prijedlozi dani posebno za sustave posmičnih stijena s čeličnom a posebno za sustave sa spregnutom ispunom. Dodatno, je u navedeni kriterij uvedena i ovisnost o kvaliteti čeličnog materijala ploče ispune.

Ivan Lukačević: UJEDNAČAVANJE POUZDANOSTI KATEGORIJA DETALJA ČELIČNIH KONSTRUKCIJA IZLOŽENIH UMORU, doktorska disertacija, mentor: prof. dr. sc. Darko Dujmović, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2014.

Suvremene norme za konstrukcije omogućuju inženjerima u praksi brz i jednostavan dokaz konstrukcija izloženih umoru. Međutim, istraživanja su pokazala da takav pristup rezultira neujednačenim razinama pouzdanosti konstrukcijskih detalja. Istraživanje provedeno u ovom radu obuhvaća model procjene umora vezan na nominalne napone i S-N krivulje. Primarno je usmjereno na ujednačavanje razina pouzdanosti različitih konstrukcijskih detalja budućih čeličnih konstrukcija izloženih umoru. Općenito je model procjene umora izložen nepouzdanostima na strani otpornosti i strani djelovanja. Nepouzdanosti otpornosti analizirane su stohastičkim postupcima na postojećim podacima ispitivanja. Kao rezultat ovog dijela istraživanja nepouzdanosti na strani otpornosti su kvantificirane i svrstane u određene skupine u ovisnosti kategorija detalja. Nepouzdanosti na strani djelovanja su istražene na temelju provedenih eksperimentalnih ispitivanja i simulacija na numeričkim modelima. Kao rezultat razvijen je postupak procjene pouzdanosti odnosno trajnosti postojećih čeličnih konstrukcija izloženih umoru. Ovaj postupak uključuje mogućnost procjene pouzdanosti detalja u konstrukcijama na kojima nije moguće provesti ispitivanje. Konačno, kvantificirajući nepouzdanosti na strani otpornosti i na strani djelovanja formiran je stohastički model na temelju kojeg su postupkom kalibracije izračunati optimalni skupovi parcijalnih faktora otpornosti i djelovanja. U postupku kalibracije uzeta je u obzir diferencijacija razina posljedica otkazivanja konstrukcija izloženih umoru, metode procjene umora preporučene u europskoj normi te nepouzdanosti otpornosti i djelovanja. Na temelju provedenog istraživanja predložen je poboljšani postupak procjene pouzdanosti odnosno trajnosti postojećih čeličnih konstrukcija izloženih umoru te je definirana nova metoda proračuna čeličnih konstrukcija izloženih umoru koja rezultira ujednačenim razinama pouzdanosti različitih kategorija detalja.

Anka Javora: OTPORNOST VIJČANIH PRIKLJUČAKA S RAZLIČITIM SUSTAVIMA SLIJEPIH VIJAKA, specijalistički rad, mentor: doc. dr. sc. Davor Skejić, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2013.

Brojni konstrukcijski i arhitektonski razlozi idu u prilog upotrebe cijevnih profila u konstruktivnoj primjeni u odnosu na profile otvorenog poprečnog presjeka. Hladno oblikovane cijevi još uvijek imaju ograničenja s obzirom na spajanje zavarivanjem, a ograničene mogućnosti spajanja elemenata cijevnih presjeka do sada su bile prepreka njihovoj široj primjeni. Vijčani priključci izvedeni pomoću slijepih vijaka, eng. blind bolts, omogućavaju priključivanje I nosača i cijevnih stupova. Koriste posebno razvijene mehanizme koji omogućavaju njihovo pritezanje samo sa jedne strane priključka. Danas je u široj primjeni nekoliko sustava slijepih vijaka: Huck vijci, Hollo-Bolt, Blind bolt vijci, Ajax ONESIDE. Uz navedene vijke moguće je koristiti Flowdrill sustav koji također omogućava jednostrano spajanje elemenata, ali uz primjenu standardnih vijaka. Slijepi vijci su građevinski proizvodi stoga projektant u proračunu primjenjuje vlačne vrijednosti otpornosti slijepih vijaka koje su određene na temelju ispitivanja. Ponašanje slijepih vijaka u priključcima s čelnom pločom se ne razlikuje bitno od ponašanja standardnih vijaka, a otpornost priključka ne ovisi o načinu bušenja rupe. Do sada provedena ispitivanja priključaka nosač-stup izvedenim sa slijepim vijcima ukazuju na činjenicu da je najčešći uzrok otkazivanja savijanje pojasnice cijevnog stupa. Otpornost pojasnice stupa na savijanje se najtočnije može procijeniti primjenom izraza koji uvažava eliptični uzorak linija popuštanja s uvažavanjem učinka membranskog djelovanja koje može povećati otpornost pojasnice stupa i do 30%. U prvoj fazi rada provedena je analiza otpornosti jednog tipa priključka nosač-stup koji je izveden s različitim sustavima slijepih vijaka, nominalnog promjera od 20 mm, dok je u drugoj fazi rada provedena parametarska analiza priključka nosač-stup između stupa kvadratnog poprečnog presjeka 200x200 i nosača IPE 300. Najčešći način otkazivanja (63%) od 1155 razmatranih kombinacija parametara je otkazivanje pojasnice stupa savijanjem. Parametarske su analize pokazale da u takvim priključcima najčešće otkazuje pojasnica stupa, pri čemu utjecaj ima različita veličina rupe potrebne za ugradnju nominalno istog promjera različitih sustava vijka. Stoga će, generalno, priključak imati manju otpornost na savijanje ako je za ugradnju potreban veći promjer rupe (Hollo- Bolt i Ajax ONESIDE sustavi). Primjenom eliptičnog modela linija popuštanja i uvažavanjem utjecaja membranskih sila povećava se otpornost priključka koja postaje bliža zabilježenim eksperimentalnim vrijednostima. Radi boljeg razumijevanja ponašanja priključka predlaže se dodatno ispitati i provjeriti učinak membranskog djelovanja u ukupnoj otpornosti priključka, provjeriti usklađenost rezultata ispitivanja sa eliptičnim modelom linija popuštanja uz uvažavanje membranskog djelovanja te dodatno istražiti ponašanje priključka u području u kojemu se nastupa promjena načina otkazivanja.

Ana Komorski: POUZDANOST NOSIVIH DALEKOVODNIH STUPOVA, magistarski rad, mentor: doc. dr. sc. Davor Skejić, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011.

Razvoj pravilnika i pratećih normi za proračun dalekovoda u Republici Hrvatskoj započeo je 1949. godine. Od tada do danas norme i pravilnici mjerodavni za proračun dalekovoda doživjeli su nekoliko izmjena. Zadnja veća promjena 'Pravilnika o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova napona 1 kV do 400 kV', bila je 1988. godine te je isti i danas u primjeni. U procesu pridruživanja Europskoj uniji Hrvatska je preuzela obvezu prihvaćanja europskih norma, među kojima se nalaze i norme mjerodavne za projektiranje nadzemnih vodova, a jedna od najznačajnijih je europska norma EN 50341 'Overhead electrical lines exceeding AC 45 kV'. Naravno da je pri tome potrebno uvažiti posebnosti vezane za dosadašnja iskustva u projektiranju na području naše države i primijeniti ih kroz budući hrvatski nacionalni dodatak. Kao i sve građevinske konstrukcije i dalekovodni stupovi izloženi su različitim vremenskim utjecajima koji mogu biti jedan od potencijalnih uzroka havarija. Činjenica je da dalekovodi kao linijski objekti nerijetko prelaze i više desetaka kilometara pa je vjerojatnost pojave ekstremnih vremenskih uvjeta na dalekovodu daleko veća nego na drugim točkasto lociranim objektima. Tijekom godina zabilježeno je u nekim područjima Republike Hrvatske pojava havarija na pojedinim dalekovodima. Međutim, sustavna analiza mogućih kritičnih područja do danas nije učinjena. U ovo magistarskom radu izrađena je karta havarija koja obuhvaća sve pronađene projekte havarija u kojima je nastupila šteta na čelično rešetkastim konstrukcijama dalekovodnih stupovima u razdoblju od 1979. do 2010. godine. Karta je rezultat sustavnog istraživanja arhive tvrtke Dalekovod Projekt d.o.o. Havarije su razvrstane prema uzrocima havarija - havarije uzrokovane zbog djelovanja leda, zbog djelovanja vjetra te zbog kombiniranog djelovanja vjetra i leda. Ostali uzroci rušenja (slijeganja tla, padovi drveća na vodiče, ratna djelovanja) nisu prikazani na ovoj karti. Izrađene su analize šest nosivih čelično rešetkastih stupova izgrađenih na raznim područjima Republike Hrvatske. Razmatrani su stupovi koji su proteklih tridesetak godina doživjeli havariju (tri stupa) kao i stupovi koji su u tom periodu ostali neoštećeni i još su uvijek u upotrebi. Te analize su provedene prema važećem Pravilniku o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova napona 1 kV do 400 kV, prema europskoj normi EN 50341-1 'Overhead electrical lines exceeding AC 45 kV' te prema navedenoj europskoj normi uz primjenu njemačkog nacionalnog normativnog dodatka EN 50341-3-4. Dimenzioniranje elementa dalekovodnog stupa na izvijanje, što je najčešće mjerodavno za dimenzioniranje elemenata, prema europskim normama i prema Pravilniku provodi se na usporediv način uz male razlike među normama te razlike u rezultatima provedenih analiza treba tražiti među različito definiranim djelovanjima i razlici u definiranim slučajevima opterećenja. Na temelju provedenih analiza stupova na području Republike Hrvatske dana je ocjena primjene razmatranih europskih norma i Pravilnika, u odnosu na dosadašnja iskustva u primjeni navedenih stupova koja bi u konačnici trebala dodatno ukazati na moguće smjernice za izradu nacionalnog normativnog dodatka za Hrvatsku.

Davor Skejić: PROCJENA POUZDANOSTI PRIKLJUČAKA NOSAČ-STUP IZVEDENIH KUTNICIMA, doktorska disertacija, mentori: prof. dr. sc. Darko Dujmović; prof. dr. sc. Mladenko Rak, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2009.

Još uvijek je uobičajeno u projektantskoj praksi provoditi analizu okvirnih čeličnih konstrukcija pretpostavljajući da su priključci nosač-stup nepopustljivi i da su pune otpornosti. Nedostaci ovog pristupa očituju se u nepotrebno skupoj konstrukciji, što izlazi na vidjelo kada se počnu projektirati i izvoditi takvi detalji. Međutim, danas se sve više prepoznaju koristi koje proizlaze iz projektiranja djelomično nepopustljivih priključaka djelomične otpornosti. Takav pristup projektiranja sa djelomično nepopustljivim priključcima djelomične otpornosti postaje sve pristupačniji i popularniji. Za takav se pristup zahtijeva poznavanje čitavog nelinearnog odnosa moment-rotacija, koji je isto tako jedan od parametara pri takvom projektiranju. Tipičan i do sada nedovoljno istraženi tip priključaka koji posjeduje navedena svojstva je vijčani priključak nosač-stup izveden pojasnim kutnicima. Osim toga, montaža ovog tipa priključaka je jednostavna, brza i jeftina. Međutim, iako postoji više teorijskih modela za karakterizaciju ponašanja ovog tipa priključaka, do sada ne postoje jasne i probabilistički vrednovane preporuke za upotrebu optimalnog modela. Istraživački rad koji je prikazan u ovoj disertaciji obrađuje ovu problematiku i posvećuje posebnu pozornost probabilističkom vrednovanju teorijskih modela. Nadalje, istraživanja su proširena i na do sada neistražene tipove kutnika sa ojačanjem i na njihov doprinos u ukupnom ponašanju priključaka izvedenih pojasnim kutnicima. Predstavljeni su rezultati provedenih laboratorijskih i numeričkih ispitivanja dvanaest izdvojenih parova kutnika u vlaku. Na taj način su zabilježene i karakterizirane F-Delta krivulje četiri različita tipa kutnika u savijanju. Dobivene su eksperimentalne vrijednosti otpornosti, krutosti i duktilnosti. Rezultati su poslužili za usporedbu postojećih modela otpornosti i krutosti, te za razvijanje modela za procjenu ponašanja ojačanog kutnika. Osim toga, opisani su rezultati provedenih laboratorijskih ispitivanja osam priključaka nosač-stup izvedenih pojasnim kutnicima. Pri tome su razmotrene četiri konfiguracije s obzirom na primjenu ojačanog gornjeg i/ili donjeg pojasnog kutnika. Na taj način su zabilježene i karakterizirane Mj-Phi krivulje ispitanih konfiguracija priključaka u pogledu otpornosti, krutosti i rotacijskog kapaciteta. Većina postojećih teorijskih modela za procjenu otpornosti i krutosti kutnika u savijanju bazirana su na modelima T-komada. Nadogradnjom tih postojećih modela, u okviru ovog istraživanja, razvijeni su novi originalni modeli za procjenu ponašanja ojačanog kutnika u savijanju. Dan je prijedlog duljine linije tečenja uzimajući u obzir ukrućenje kraka u savijanju. Svi ti modeli su vrednovani s obzirom na provedena laboratorijska ispitivanja i sveobuhvatne numeričke simulacije četiri različita tipa kutnika. Predloženi novi modeli za procjenu ponašanja ojačanog kutnika daju rezultate sa zadovoljavajućom razinom točnosti. Ovo istraživanje izdvojenih parova kutnika u vlaku je baza za istraživanje gornjeg kutnika u vlačnoj zoni priključka izloženog savijanju. Kako bi se istražilo ponašanje kutnika u vlačnoj zoni priključka ispitivanja su proširena na laboratorijska ispitivanja priključaka izvedenih pojasnim kutnicima. Predstavljena je metodologija za procjenu ponašanja četiri ispitane konfiguracije priključaka i to u pogledu otpornosti i krutosti. Ta metodologija je bazirana na modelima razvijenim na komponenti (kutnik u savijanju) uz prijedlog izraza za krak prijenosa sila u spoju kod priključaka sa ojačanim donjim kutnikom. Usporedbom sa eksperimentalnim rezultatima potvrđena je ispravnost razvijenih modela za karakterizaciju otpornosti i krutosti ispitanih konfiguracija priključaka. Na kraju ovog istraživanja provedena je probabilistička analiza svih razmatranih modela otpornosti i krutosti i to za ispitane tipove parova kutnika u vlaku i ispitane konfiguracije priključaka. Uzimajući u obzir rezultate provedenih laboratorijskih ispitivanja, i to preko faktora neizvjesnosti modela otpornosti (krutosti), provedeno je probabilističko vrednovanje razmatranih modela. Na taj su način znanstveno argumentirano određeni optimalni modeli za karakterizaciju ponašanja analiziranih tipova kutnika u savijanju (kao komponente) i analiziranih konfiguracija priključaka izvedenih pojasnim kutnicima.
 

Davor Skejić: POUZDANOST DJELOMIČNO NEPOPUSTLJIVIH ZAVARENIH PRIKLJUČAKA NOSAČ-STUP, magistarski rad, mentori: prof. dr. sc. Darko Dujmović; prof. dr. sc. Mladenko Rak, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005.

U ovom radu prikazano je probabilističko vrednovanje metode komponenta za proračun djelomično nepopustljivih zavarenih priključaka nosač-stup, kao i probabilističko vrednovanje provedenih laboratorijskih ispitivanja. Laboratorijska ispitivanja provedena su na šest nominalno istih uzoraka zavarenih priključaka nosač-stup (IPE 240 – HE 200 A), izrađenih od čelika S 235. Pojedini elementi uzoraka dobavljeni su od različitih europskih proizvođača. Za kvalitetnu pripremu laboratorijskih ispitivanja i obradu eksperimentalnih rezultata poslužila je numerička analiza metodom konačnih elemenata u kompjutorskom paketu COSMOS-M, kao i opsežna semi-probabilistička analiza prema prEN 1993-1-8. Dobiveni rezultati laboratorijskih ispitivanja u konačnici su opisani Mj-phi; krivuljama koje predstavljaju realno ponašanje ispitanog tipa priključaka. Za promatranu metodu komponenata definirana su krajnja granična stanja koja su izražena kao funkcije n-dimenzijskih vektora stohastičkih (baznih) varijabli. Formiran je stohastički model koji opisuje svojstva baznih varijabli sa srednjom vrijednošću, standardnom devijacijom i tipom distribucije. Iz vlastitih mjerenja i rezultata provedenih opsežnih laboratorijskih ispitivanja ponašanja promatranog tipa zavarenih priključaka dobiveni su statistički podaci potrebni za formiranje stohastičkog modela. Probabilistička, odnosno numerička, analiza pouzdanosti na II razini provedena je primjenom suvremenih metoda pouzdanosti koje su implementirane u programskom paketu STRUREL, odnosno njegovom modulu COMREL-TI. Analize su provedene na jednostavnom računskom modelu koji predstavlja ispitani laboratorijski uzorak zavarenog priključka nosač-stup. Dobivene vrijednosti indeksa pouzdanosti predstavljaju veličine za objektivno i kvantitativno vrednovanje razine pouzdanosti pojedinih komponenata priključka kao i mogućnost kvantitativne usporedbe sa razinom pouzdanosti ostalih nosivih elemenata u okvirnoj čeličnoj konstrukciji kakve je promatrani priključak sastavni dio. Dodatno probabilističko vrednovanje metode komponenata u odnosu na rezultate laboratorijskih ispitivanja, preko faktora modela otpornosti, daje podloge za donošenje znanstveno argumentirane odluke o prihvatljivosti predloženih modela iznalaženja eksperimentalne otpornosti ovog tipa priključka. Ta analiza omogućuje objektivnu procjenu stvarne razine pouzdanosti ovih zanimljivih konstrukcijskih sustava.