Povijest zavoda

Povijest Zavoda za hidrotehniku

Zavod za hidrotehniku osnovao je Stjepan Bella 1940. godine. Hidrotehničko usmjerenje uvodi se na Građevinskom odsjeku Tehničkog fakulteta akademske godine 1948./49. Uvođenju usmjerenja prethodi osnutak Laboratorija za hidraulička istraživanja 1947. godine, kasnije Hidrotehničkog laboratorija, pod vodstvom inženjera Mladena Žugaja, poslije redovitog profesora. Laboratorij je bio smješten u Kačićevoj 26, ali mu je vlasnik bilo projektno poduzeće Elektroprojekt iz Zagreba. Taj je laboratorij odigrao važnu ulogu u osimšljavanju niza hidrotehničkih građevina, a 1957. godine laboratorij se seli na novu adresu, u Savsku cestu 16. U Zavodu za hidrotehniku je od 1962. do 1991. godine djelovao i Laboratorij za sanitarnu hidrotehniku.

Nakon razdvajanja Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta 1962. godine na samostalne fakultete, već sljedeće godine započinje se s osnivanjem dvogodišnjeg poslijediplomskog studija za stjecanje znanstvene titule magistra tehničkih znanosti iz područja građevinarstva, u okviru kojeg se akademske godine 1965./66. ustrojava i poslijediplomski studij iz područja hidrotehnike.

U to vrijeme hidrotehnički se smjer, u okviru Građevinskog fakulteta, sastojao od dva zavoda i tri katedre. Prof. Milivoj Petrik bio je predstojnik Zavoda za sanitarnu tehniku i predstojnik Katedre za hidrauliku od akademske godine 1963./64. do 1965./66. Prof. Rudolf Broz bio je predstojnik Zavoda za hidrotehniku od akademske godine 1963./64. do 1965./66. i predstojnik Katedre za sanitarnu hidrotehniku od 1963./64. do 1970./71. Prof. Miroslav Gjurović bio je predstojnik Zavoda za hidrotehniku u razdoblju od 1965./66. do 1970./71. i predstojnik Katedre za privrednu hidrotehniku od 1963./64. do 1970./71.

1965. godine Građevinski fakultet otkupio je Hidrotehnički laboratorij od Elektroprojekta koji se pod vodstvom prof. Grčića razvija u istraživački centar za hidrauliku. Drugi laboratorij, onaj za sanitarnu hidrotehniku, prvotno je bio smješten u prostorijama Higijenskog zavoda, Rockefellerova 7, a 1967. godine preseljen je u prostorije u Kačićevoj 26. Dugogodišnji voditelj ovog laboratorija bio je prof. Petrik. U laboratoriju se, pored ispitivanja kakvoća pitkih i otpadnih voda, istraživala i primjena tehnoloških postupaka pročišćavanja vode na pilot uređajima.

1967. godine Građevinski fakultet se dijeli na Konstruktorski, Prometni i Hidrotehnički odjel. Odjeli su podijeljeni na deset zavoda, uključujući i Zavod za hidrotehniku. U zavodima se obavljao znanstveni i stručni rad, dok se za nastavu brinulo 12 katedri. Tada je Fakultet imao četiri laboratorija od kojih su dva bila u okviru Zavoda za hidrotehniku, Hidrotehnički laboratorij i Laboratorij za sanitarnu hidrotehniku. U to vrijeme pa do 1970./71. godine predstojnik Zavoda za hidrotehniku bio je prof. Miroslav Gjurović kojeg nasljeđuje prof.dr.sc. Mladen Žugaj.

Udruživanjem Građevinskog fakulteta s Institutom građevinarstva Hrvatske (IGH) i Višom tehničkom školom u Građevinski institut, početkom 1977., Fakultet se organizira u devet zavoda. Zavod za hidrotehniku u to je vrijeme imao Hidrotehnički laboratorij u Savskoj 16 i Laboratorij za sanitarnu hidrotehniku u Kačićevoj 26. Do akademske godine 1980./81. funkciju predstojnika Zavoda i dalje obnaša prof.dr.sc. Mladen Žugaj, nakon čega slijede brže izmjene, odnosno funkciju predstojnika Zavoda obnašaju redom: prof.dr.sc. Stanislav Tedeschi (1981./82 – 1982./83.), prof.dr.sc. Ivan Gulić (1983./84.- 1984./85.) i prof.dr.sc. Marijan Vodopija (1985./86. – 1990./91.)

1991. godine dolazi do razdruživanja Građevinskog instituta te se Građevinski fakultet izdvaja kao samostalni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Od 1991./92. do 1996./97. Fakultet se dijeli na devet odijela, a predstojnik Odjela za hidrotehniku bio je prof.dr.sc. Stanislav Tedeschi. Od 1997. godine Fakultet je ustrojen u devet zavoda, a ta podjela vrijedi i danas. Otada pa do danas, funkciju predstojnika Zavoda za hidrotehniku, obnašali su redom: prof.dr.sc. Stanislav Tedeschi (1997./98.), prof.dr.sc. Josip Marušić (1998./99. – 2001./02.), prof.dr.sc. Marko Pršić (2002./03. – 2005./06.), prof.dr.sc. Josip Marušić (2006./07. – 2007./08.), prof.dr.sc. Davor Malus (2008./09. – 2011./12.) i prof.dr.sc. Živko Vuković (2012./13. – 2019./20.). Zavod za hidrotehniku trenutno ima prostorije u Kačićevoj 26 i Savskoj 16, gdje je i dalje smješten Hidrotehnički laboratorij. Laboratorij za sanitarnu hidrotehniku ukinut je činom razdruživanja 1991.  godine.

Nastava

Prvi predmeti iz hidrotehnike imali su nazive Vodogradnje I (hidraulika i regulacije), Vodogradnje II (temeljenje te vodovod i kanalizacija), Vodogradnje III (melioracije i plovni putevi), te Vodogradnje IV (iskorištenje vodnih snaga). Prvi su nastavnici bili prof. Stjepan Bella i prof. Valerije Rieszner, koji su dugo vremena održavali cjelokupnu nastavu iz hidrotehnike. Zanimljivo je da u okviru predmeta Vodogradnje II prof. Rieszner predaje temeljenje koje se poslije izdvojilo u posebnu disciplinu građevinarstva. Još jedan nastavnik iz geotehnike, prof. Stjepan Szavits-Nossan, započeo je kao nastavnik hidrotehničkog predmeta Industrijska hidrotehnika. Od školske godine 1942./43. pojedini se grupni hidrotehnički predmeti dijele na uža nastavna područja. Tako se pojavljuju Regulacije vodotoka, Melioracije tla, Plovni putevi, Vodne snage, te Vodovodi i kanalizacija naselja. Iste se godine pojavljuju i predmeti Mehanika III - Hidraulika, koji vodi prof.dr. Milivoj Prejac, te Primijenjena hidraulika koji vodi prof. Krešimir Gjurašin.

Uvođenjem Hidrotehničkog usmjerenja na Građevinskom odsjeku Tehničkog fakulteta 1948./49., uvode se neki novi predmeti, a mijenjaju stari. Od temeljnih predmeta, do danas se zadržala Hidrologija. Prvi nastavnik bio je prof. Milivoj Petrik koji 1949. godine uvodi novi predmet Kondicioniranje voda i otpadne vode, poslije nazvan Sanitarna tehnika. Predmet se gasi odlaskom prof. Petrika u mirovinu.

1965./66. godine prvi put se organizira poslijediplomski studij Hidrotehnike, a preustrojava se 1971./72. Prema tom nastavnom programu studij je bio podijeljen u grupe koje su nazvane prema glavnom predmetu, a to su: Hidraulika, Hidrologija, Sanitarna tehnika (dvije grupe), Melioracija tla, Plovni putevi, Korištenje vodnih snaga (dvije grupe) i Regulacije prirodnih vodotoka. 1983./84. godine uvodi se novi nastavni program poslijediplomskog studija prema kojem su se sva područja hidrotehnike podijelila na pet nastavnih tema: Hidraulika, Hidrologija, Opća hidrotehnika (regulacije, melioracije, korištenje vodnih snaga, plovni putovi), Sanitarna hidrotehnika i Hidrotehničke konstrukcije. Temeljna značajka tog programa bila je razmjerno malen broj obveznih predmeta iz pojedine teme te veći broj izbornih predmeta koje kandidat upisuje u dogovoru s mentorom, ovisno o sadržaju planiranog magistarskog rada.

1986./87. godine uvode se na preddiplomskom studiju novi predmeti za sva usmjerenja, a što se tiče područja hidrotehnike to su predmeti Hidrotehnički sustavi te Hidrotehničke građevine prema programu prof.dr.sc. Mladena Žugaja. Predmeti Zaštita vode, prema programu prof.dr.sc. Stanislava Tedeschija, i Meliorativna pedologija, za koju je program izradio prof.dr.sc. Zoltan Racz (1977./78.), namijenjeni su samo studentima hidrotehničkog usmjerenja.

Spajanjem Više tehničke škole s Građevinskim fakultetom, nastava iz hidrotehničkih predmeta održava se i za višu stručnu spremu. Na studiju za inženjera građevinarstva, u svim usmjerenjima predaju se Vodogradnje, kao opći predmet iz hidrotehnike. Studenti hidrotehničkog usmjerenja dodatno upisuju predmete Hidrologija i hidraulika, Korištenje vodnih snaga, Opskrba vodom i kanalizacija te Melioracija i regulacije. To su općenito i nazivi predmeta sa studija visoke spreme, ali su po sadržaju prilagođeni profilu stručnjaka više spreme. Na studiju za inženjere građevinskih instalacija predaje se Vodovod i kanalizacija“ s naglaskom na kućne vodovode i kanalizacije.

Danas, osim obveznih predmeta studenti, ovisno o interesu, upisuju i izborne predmete kojima mogu proširiti svoja stručna znanja. Tako se na preddiplomskom studiju, koji traje tri godine, sluša šest hidrotehničkih predmeta, od kojih su tri obvezna (Hidrologija, Hidrotehničke građevine, Mehanika tekućina) te tri izborna (Opskrba vodom i odvodnja 1, Zaštita okoliša i Zaštita voda). Na diplomskom studiju hidroteničkog usmjerenja, u trajanju od dvije godine, studenti upisuju devet obveznih predmeta (Hidraulika 1, Hidrologija 2, Hidrotehničke melioracije 1, Hidrotehnički sustavi, Konstrukcije, Korištenje vodnih snaga, Opskrba vodom i odvodnja 2, Plovni putevi i luke te Regulacije vodotoka) te mogu birati između niza izbornih predmeta ovisno o užem području interesa (Biološke vodogradnje, Hidraulika 2, Hidrotehničke melioracije 2, Modeliranje u hidrotehnici, Opskrba vodom i odvodnja 1, Pomorske građevine, Posebni hidroenergetski sustavi, Postupci zaštite od voda, Projekitranje u hidrotehnici, Urbana hidrologija, Zaštita okoliša i Zaštita voda). Također, danas nastavnici Zavoda za hidrotehniku svoje znanje prenose i budućim inženjerima drugih fakulteta zagrebačkog Sveučilišta.

Nastava na diplomskom studiju hidrotehnike danas se odvija na dvije lokacije. Većina predavanja i vježbi održava se u kompjuterskoj učionici (KU 217) koja je smještena na drugom katu glavne zgrade u Kačićevoj 26 te je opremljena s 20 računala. Drugi dio predavanja i praktični dio nastave odvija se u u Savskoj 16, u Laboratoriju za hidrotehniku. U sklopu laboratorija također postoji kompjuterska učionica opremljena s osam računala.