PristupačnostPrvi predmeti iz hidrotehnike imali su nazive Vodogradnje I (hidraulika i regulacije), Vodogradnje II (temeljenje te vodovod i kanalizacija), Vodogradnje III (melioracije i plovni putevi), te Vodogradnje IV (iskorištenje vodnih snaga). Prvi su nastavnici bili prof. Stjepan Bella i prof. Valerije Rieszner, koji su dugo vremena održavali cjelokupnu nastavu iz hidrotehnike. Zanimljivo je da u okviru predmeta Vodogradnje II prof. Rieszner predaje temeljenje koje se poslije izdvojilo u posebnu disciplinu građevinarstva. Još jedan nastavnik iz geotehnike, prof. Stjepan Szavits-Nossan, započeo je kao nastavnik hidrotehničkog predmeta Industrijska hidrotehnika. Od školske godine 1942./43. pojedini se grupni hidrotehnički predmeti dijele na uža nastavna područja. Tako se pojavljuju Regulacije vodotoka, Melioracije tla, Plovni putevi, Vodne snage, te Vodovodi i kanalizacija naselja. Iste se godine pojavljuju i predmeti Mehanika III - Hidraulika, koji vodi prof.dr. Milivoj Prejac, te Primijenjena hidraulika koji vodi prof. Krešimir Gjurašin.
Do 1947. godine nastavni se planovi i programi malo mijenjaju. Od 1948. uvode se novi predmeti, mijenjaju stari. Od temeljnih predmeta, do danas se zadržala Hidrologija. Prvi nastavnik bio je prof. Milivoj Petrik (od 1948.) koji 1949. uvodi i novi predmet Kondicioniranje voda i otpadne vode, poslije nazvan Sanitarna tehnika. Taj se predmet ugasio odlaskom prof. Petrika u mirovinu.
Nakon uvođenja smjerova ili usmjerenja studija, određena temeljna znanja iz hidrotehnike dobivaju studenti svih smjerova. Na hidrotehničkom je usmjerenju broj predmeta i njihov sadržaj proširen. Od šk. god. 1986./87. uvedeni su novi predmeti za sva usmjerenja uključivo i hidrotehničko. To su Hidrotehnički sustavi te Hidrotehničke građevine za koje je program pripremio prof.dr. Mladen Žugaj. Zaštita vode (prema programu prof.dr. Stanislava Tedeschia) i Meliorativna pedologija (program je izradio prof.dr. Zoltan Racz 1977./78.) namijenjeni su samo slušačima hidrotehničkog usmjerenja.
Poslijediplomski studij Hidrotehnike organiziran je prvi puta šk. god. 1965./66., a preustrojen šk. god. 1971./72. Prema tom nastavnom programu studij je bio podijeljen u grupe koje su nazvane prema glavnom predmetu. To su hidraulika, hidrologija, sanitarna tehnika (dvije grupe), melioracija tla, plovni putevi, korištenje vodnih snaga (dvije grupe) i regulacije prirodnih vodotoka. Novi nastavni program poslijediplomskog studija donesen je šk. god. 1983./84. i, s vrlo malim izmjenama, vrijedi još i danas. Prema tom nastavnom programu sva područja hidrotehnike dijele se na pet nastavnih tema: Hidraulika, Hidrologija, Opća hidrotehnika (regulacije, melioracije, korišćenje vodnih snaga, plovni putovi), Sanitarna hidrotenika i Hidrotehičke konstrukcije. Temeljna značajka tog programa je razmjerno malen broj obveznih predmeta iz pojedine teme te veći broj izbornih predmeta, koje kandidat upisuje u dogovoru s mentorom, već prema predvidivom sadržaju magistarskog rada.
Nakon spajanja Viših tehničkih škola s Građevinskim fakultetom nastava iz hidrotehničkih predmeta održava se i za višu stručnu spremu. Na studiju za inženjera građevinarstva u svim usmjerenjima predaje se predmet Vodogradnje kao opći predmet iz hidrotehnike. Student hidrotehničkog usmjerenja dodatno upisuje predmete Hidrologija i hidraulika, Korištenje vodnih snaga, Opskrba vodom i kanalizacija, Melioracija i regulacije. To su općenito i nazivi predmeta studija visoke spreme, ali po sadržaju prilagođeni profilu stručnjaka više spreme. Na studiju za inženjere za građevinske instalacije predaje se Vodovod i kanalizacija, s naglaskom na kućne vodovode i kanalizacije.
Ing. Mladen Žugaj, poslije redoviti profesor, osniva 1947. godine laboratorij za hidraulička istraživanja. Laboratorij je smješten u Kačićevoj 26, ali mu je vlasnik bilo Projektno poduzeće Elektroprojekt iz Zagreba. Taj je laboratorij odigrao važnu i pionirsku ulogu pri izgradnji niza hidrotehničkih građevina (npr. modelska istraživanja slapišta brane Bajer na Ličanki). Laboratorij se 1957. godine seli u Savsku cestu 16.
Osniva se i laboratorij sanitarne tehnike, kojega je dugogodišnji voditelj bio prof. Petrik. Prvotno je bio smješten u prostorijama Higijenskog zavoda, Rockefellerova 7, a 1967. je preseljen u prostorije u Kačićevoj 26.
Građevinski fakultet je 1965. otkupio od Elektroprojekta Hidrotehnički laboratorij, koji se pod vodstvom prof.dr. Grčića razvija u istraživački centar za hidrauliku. Za razvitak Hidrotehničkog laboratorija važno je razdoblje nastajanja Građevinskog instituta (1977.). U tom razdoblju prof.dr. Vladimir Andročec razvija vrlo važnu djelatnost u ispitivanju modela hidrotehničkih objekata u našoj zemlji, te u Alžiru (brane Sidi Yacoub, Brezina, luke Tomentfoust, Cherchell) i Iranu (luka Chahbahar). Godine 1967. Laboratorij za sanitarnu hidrotehniku preselio je u zgradu Građevinskog fakulteta, u Kačićevu 26. U laboratoriju se pored ispitivanja kakvoća pitkih i otpadnih voda, istražuje i primjena tehnoloških postupaka čišćenja vode na pilot uređajima.
Nakon sedamdeset pet godina nastave hidrotehnike na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, može se samo poželjeti da mlađim naraštajima nastavnika budu uzor njihovi prethodnici te da vlastitim radom unapređuju i pridonose razvitku hidrotehnike, a time i boljitku čitave naše domovine, jer je voda temelj svekolikog života na zemlji.
